Mačak je priča koja već generacijama intrigira čitatelje svih uzrasta. Djeca i odrasli rado posežu za ovom pripovijetkom jer kroz jednostavnu radnju otkriva važne životne lekcije. Njegova popularnost ne jenjava jer se lako poistovjetiti s likovima i njihovim dilemama.
Mačak je kratka priča o lukavom i snalažljivom mačku koji pomaže svom gospodaru da iz siromaštva dođe do bogatstva, koristeći domišljatost i mudrost umjesto sile.
Za one koji žele razumjeti kako mudrost i hrabrost mogu promijeniti sudbinu, ova priča nudi više od obične zabave.
Uvod u lektiru i autora
Znaš ono kad ti netko kaže “stara školska lektira”, a ti se sjetiš mirisa starog papira u učionici? E pa, “Mačak” je baš taj tip priče, iako, iskreno, s njim nikad nije baš dosadno. Ulovili ste se za naslov, ali tko stoji iza njega? I što je uopće ta priča, žanrovski?
Autor
Prvo, autor. Zvuči jednostavno, ali ovdje malo škripe tražilice i šalabahteri. Kad netko spomene “Mačak”, većina odmah pomisli na Charlesa Perraulta, tipa koji je u Versaillesu krojio bajke prije nego što su postojali Marvelovi blockbasteri. Njegov “Mačak u čizmama” (da — onaj baš s čizmama, i ne, nije iz Shreka) prvi je zgrabio europske knjižnice u 17. stoljeću. Original se pojavio 1697. Perrault je zapravo bio francuski pravnik — zamisli preskakanje s paragrafa na bajke. Čisto da se zna, hrvatske verzije znaju “mutirati” pa negdje naiđeš na domaću obradu ili slobodnu interpretaciju, ovisno kud te put nanese. A kad je riječ o autoru — Perraultov štih je očit: lukav, s dozom humora i uvijek spreman zaljuljati norme društva.
Žanr i književna vrsta
A sad — pravi izazov. Što je “Mačak”? Ako pitaš srednjoškolca, dobiješ odgovor “bajka, valjda”. I to ima smisla. “Mačak” je prava bajka, stara škola, ali s preokretom. Bajke su te priče gdje imaš likove što govore (i ponekad nose cipele, ili čizme), magične predmete i uvijek pokoji životni mudri savjet upakiran u pet minuta čitanja. Po svim pravilima žanra, “Mačak” balansira između stvarnosti i nadnaravnog: životinje pričaju, gospodari postaju bogataši ni iz čega, a kraljevi puštaju neznance za stolom. Ima tu elemenata legende, ali ne bježi ni od satire, jer… Perrault (ili naši domaći prepričavači) potajice vole bocnuti društvene “moćnike”.
U književnoj klasifikaciji — klasična bajka, jasno. To je onaj tip literature koji se koristi za učenje djece poslušnosti, ali ni odrasli se ne bi smjeli praviti da su sve prošli. U hrvatskim čitankama često osvane pod rubrikom lektire, što znači — pripremi se za analizu i barem još jedno ispitivanje (ili dio kviza). Zanimljivo, bajku je nemoguće svesti na “samo za djecu”, jer starije generacije i dalje u mačkovim forama mogu pronaći lekciju… ili dobar smijeh kad već postane preozbiljno.
Tako, kad netko pita “Je li ‘Mačak’ samo bajka?” — odgovor je najčešće: “Je, ali… probaj je pročitati pa naći sve te skrivene poruke.” Hint: nisu uvijek onakve kakve bi očekivao iz dječjih slikovnica.
Kratki sadržaj
Jednoj mački, par čizama i ludoj mašti—evo priče kojoj se svi vraćaju kad bi radije pobjegli iz stvarnosti. Možda ste ju preskakali u lektiri, a možda ste s mamom gledali crtić po kišnim nedjeljama. U svakom slučaju, sada idemo pravo na stvar. Bez ukrasa i odugovlačenja. Sjetite se, radi se o priči koja ima više slojeva od dobre bakine pite.
Uvod
Tko bi rekao da će stari, neugledni mlinarev sin naslijediti (od svega!) – mačka? Stariji braća, naravno, pokupila sve što vrijedi, a najmlađi dobio… Pa, barem se taj mačak nije sakrivao pod krevetom. I baš taj trenutak, kad tip s tugom gleda svog krznenog “nasljednika”, otvara vrata jednoj od najčudnijih bajki koje je Perrault ikad smislio. Tu kreće niz dogodovština koje nitko ne bi stavio na popis svojih životnih ciljeva. Ali, hej – od siromaštva do dvorca, zašto ne?
Zaplet
E sad, taj mačak (nekima simpatičan, nekima sumnjivo snalažljiv – sve je stvar ukusa) ne gubi ni minutu. Skoči u čizme, navuče šešir sa perom (da, moda je uvijek bila važna, čak i kod životinja), pa odluči sve preuzeti u svoje šape. Odmah prva pustolovina: nosi zečeve i prepelice kralju, pravi se važan kao da je sve to smislio još dok je bio mače. Ljudi kojima je mačak bio susjed zasigurno su imali zanimljive priče za ispričati na tržnici.
Mačak stvara dojam da njegov gospodar, “markiz od Carabasa”, pliva u bogatstvu – a siroti momak jedva ima za kruh. Trikovi, lukavstvo, skakanje iz škrinje u šešir… Kralj pada na foru, a princeza? Ljubav na prvi pogled – ili možda na drugi, tko bi znao. Tek, nitko nije pitao mačka planira li cijelu tu predstavu završiti u korist svog čovjeka, ili samo uživa u dobroj šali.
Rasplet
Kap koja prelijeva čašu? Mačak se suočava s ogromnim gadom – pravim pravcatim čudovištem. Ovdje bajka odlazi na razinu novog Marvel filma. Ogreski ego ga pokopava – toliko silno želi pokazati svoju moć da se pred mačkom pretvori u miša. Oprostite, ali svaki ljubitelj mačaka zna što slijedi… Oproštaj od ogra, jedno zube – jedno mačka.
Odjednom se otvara čitav dvorac. Sve što je bilo ogrisko sada postaje vlast gospodara iz naslova. Kralj dolazi u nenadanu posjetu – mačak ga dočeka kao samouvjeren domaćin, dok njegov bivši siromašni gazda, sad u markizovoj odjeći, pristojno zabavlja princezu. Kralj više ni ne sumnja – naravno, samo je bogat markiz dostojan njegove kćeri.
Kraj
I tako dolazimo do zadnje scene kao na filmu – sve se slaže: ljubav, bogatstvo, dvorac i zadovoljan mačak koji, nećete vjerovati, prestaje loviti miševe i živi kao gospodin. Svi srećom ispunjeni, osim možda onih koji i dalje misle da bi mačak bolje prošao u nekoj cirkuskoj predstavi.
Djeca su oduševljena, odrasli se zateknu kako razmišljaju o skrivenim trikovima života, a Perrault… Pa, on i danas vjerojatno negdje zadovoljno mrmlja – ako postoji nešto kao zagrobni književnički mir. Ukratko, priča o jednom sitnom nasljedstvu, još manjoj šansi i najvećem obratu. Istinita? Teško, ali tko kaže da bajka treba biti stvarna da bi nešto promijenila?
Mjesto i vrijeme radnje
Zamislite selo koje miriši na svježe pokošeno sijeno, s uskim prašnjavim puteljcima kojima bruji jedva pokoji konjski zapreg. Upravo tu, u nekakvom neodređenom francuskom kutku, izmišljenom, ali neodoljivo stvarnom, odvija se cijela ova mačja avantura. Nije to Pariz s mirisom kroasana, nego pravo seosko domaćinstvo, s mlinom i bujnom rijekom, gdje svaki krov škripi na kiši, a miševi su, što bi rekli naši stari, slobodni bar dok ih netko od mačjih junaka ne poplaši.
Vrijeme radnje? Ah, tu je već malo magle. Nitko vam ne može isprintati potvrdu s datumom — ni Google kalendar ne pomaže. Priča vješto pliva negdje između kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, baš one ere kad su ljudi nosili prsluke, dame su sanjale o raskošnim haljinama, a oglasne ploče još nisu postojale (ali ljudi su itekako znali ogovarati). Ukratko, to je vrijeme kad su dvorci bili stvarni, a kraljevske večere spremale se bez mikrovalne.
No, pravi šarm priče leži u toj bezvremenosti. Nitko više ne mjeri radne sate ni broji dane — ovdje pustolovina počinje kad sunce izađe nad poljane, a završava tek kad junaštvo prevagne nad strahom. Kraljevska palača, imanje s mlinom, pokoji opasni dvorac na brdu i šuma od koje se koža naježi — sve vam to može poslužiti kao “kulisa”. Ako vam je teško zamisliti, prizovite u sjećanje kad ste zadnji put s prijateljima na kavi “prepričavali bajke pa ih malo doradili”. E, tu – u toj slici, dok svatko ima svoju viziju savršene zemlje čudesa – tamo stanuje i ova priča.
I nešto vam mogu obećati: gdje god da krenula radnja, koliko god sela i kraljevskih dvora nalikovala našima ili ne, uvijek je tu osjećaj da ste i sami, barem na tren, gost nekog davno izgubljenog vremena, kad su mačke bile mudrije od gospodara, a sreća se mjerila domišljatošću.
Tema i ideja djela
Uhvatio vas je mačak u čizmama? Niste jedini — dosta ljudi pomisli da je riječ samo o fora bajci. Ipak, Perraultova priča skriva daleko više od očiglednog. Tema, na prvu loptu, jasno prati domišljatog mačka i njegovog još nesređenijeg gospodara dok iz sirotinjskog mlinarevog okruženja doslovno uskaču u kraljevske odaje. No, zadržimo se koju sekundu na MAČKU… on tu nije samo za dekor, već kao onaj “lik iz sjene” koji s lakoćom zamijeni letargiju pravim akcijama i planovima koji bi posramili i Sherlocka Holmesa.
Gledajući iznutra, ideja je kristalno jasna – život nikad nije predvidljiv, al’, hej, snalažljivost i hrabrost nekad znače više od tuđeg bogatstva na papiru. Ima li tko tko nije osjetio tu nepravdu kada braća pokupe sve, a vama ‘uvaljaju’ mačka? Okej, možda ne doslovnog mačka, ali znate što mislim…
Perrault ovdje majstorski poigrava s društvenom hijerarhijom – vitezovi, kraljevi, markizi… svi opasno važni, ali jedan pametan mačak pokreće lavinu događaja i sve preokreće. Priča kao da šapće čitatelju (posebno odraslima): Snalaženje u životu je (ponekad) važnije od diplome, titule ili nasljedstva. Ako vam se čini da iz toga vrišti moderna “snalažljivost pobjeđuje sistem” filozofija, niste sami.
No ima tu i šarma: unatoč komičnoj situaciji—pokušajte zamisliti princezu koja vjeruje da je mlinarev sin markiz—poanta ipak nije ruganje, nego susret mudrosti, dobrote i malo sreće uz dobru dozu šale. Djelo ostavlja dojam: i kad ti život servira samo mačka u staroj čizmi, uz malo pameti i srčanosti, možeš osvojiti pola kraljevstva.
Nije loše od jednog anonimnog nasljednika, zar ne?
Analiza likova
Tko je tko u ovoj kultnoj bajci? Nekima možda svježe u sjećanju, drugima – maglovito kao stara VHS kazeta iz djetinjstva. Stoga vrijeme je da ih malo bolje promotrimo.
Glavni likovi
E sada, ako bismo organizirali večeru u dvorcu iz “Mačka u čizmama”, mjesto pored glavnog jela svakako bi zauzeo… tko drugi nego sam mačak! Taj mačak – nije običan ljenjivac – u čizmama hoda s više stila nego Paris Hilton po crvenom tepihu. Možda bi danas bio influencer.
Osim vječnog šarmera, priča se vrti i oko najmlađeg mlinareva sina. On ulazi u priču s ničim osim slabog nasljeđa (čitaj: mačak umjesto imanja), ali izlazi bogatiji – barem po mjerilima bajki. Iako nema sklonost samohvalisanju, ni sreće s početka, srce mu je na pravom mjestu. On je meta svake dobre bajke – taj “underdog” koji stalno hoda korak iza, a na kraju zadivi cijelu publiku.
Zanimljivo… teško da bismo zaobišli i samog kralja, praktičnog domara društvenih merdevina (ah, ta hijerarhija). On ne razmišlja dvaput kad treba dati princezu, samo kad su ga dovoljno zaintrigirali status, bogatstvo, i tajanstveni darovi—ili kad su čizme dovoljno sjajne da ga zbune.
Sporedni likovi
Na sceni se, kao u dobrom filmu s brojnim epizodistima, pojavljuje još nekoliko lica. Najprije—starija braća. Ti momci na početku djeluju kao klišej dvoje nadmoćnika (“O, mi ćemo uzeti sve, ti—mačka!”). Pomalo nalikuju onim likovima iz crtanih filmova koji nikad ne uče iz pogrešaka.
Ne smijemo zaboraviti ogra, tog neugodnog snagatora s nevjerojatnim moćima preobrazbe. Samo, priznajte… tko još uopće razmišlja o divovima kad je tu mačak koji može odglumiti poštenog dostavljača i istodobno zavrnuti ogru vrat?
Tu je i princeza, umiljata, ali moderna publika bi rekla – prilično statična. Više ukras nego aktivna sudionica vlastite sudbine. Ali hej, u to doba bajke su tretirale princeze kao Hermès torbe—više za pokazivanje nego za akciju.
Naravno, ne treba zaboraviti dvorsko osoblje, vojnike, sluge, pa ni stanovnike sela koji svi redom pomažu režirati scenu – čak i kad nisu ni svjesni da su šahovske figure u jednoj velikoj igri trikova.
Odnosi između likova
Odnosi među likovima nisu ravni kao svježe popeglane hlače. Mačak je i mentor i manipulator vlastitom gospodaru; daje mu samopouzdanje koje ovaj na početku nije mogao ni zamisliti. Uz njega, gospodar polako prestaje gledati na svoj život kroz ključanicu nevolje.
Braća? Njihov odnos s glavnim likom mirno možemo nazvati “daleko hladniji od aprilske kiše”. Njihov jedini kontakt – polazak u svijet uz skriveno podsmjehivanje.
Mačak prema kralju, e, to je poseban festival lukavstva i improvizacije. Izigrava slugu, ali vješto vodi igru i ostavlja kralja u uvjerenju da ima posla s vrhunskim gospodarom.
Najviše škripi kad se na sceni pojavi ogar. Tu se sve svodi na psihološku igru — tko je pametniji, kome će popustiti brk. Ogr je simbol sile, ali njegova slabost naivnost, što je u bajkama, ruku na srce, često kobnije od nedostatka mišića.
I na kraju, između gospodara i princeze? To se rađa pod magijom prikazanog bogatstva. Površno? Možda, ali prava čuda i bajkoviti završeci često se oslanjaju na zlatno pravilo: “Što jasnije blista, to je vjerojatnije.”
Za kraj—prava vrijednost odnosa skrivala se, kao uvijek, između retka. Povjerenje u mudrogu mačka, hrabrost iza nesigurnog osmijeha i pojava pravih saveznika kad to nitko ne očekuje—baš kao što život često zaskoči neočekivanim prijateljstvom iz susjedstva.
Stil i jezik djela
Ako ste ikad naglas pročitali “Mačka u čizmama” (ili, budimo iskreni—čitali sestri pred spavanje), vjerojatno ste osjetili taj šarmantni, lagano začudni ton koji tjera da se smiješite. Perrault tu nije štedio na duhovitim doskočicama i igrao se sa situacijama koje su na rubu nevjerojatnog. Zašto? Pa, njegov stil daje ovoj priči poseban ritam—sve štima nekako glatko, kao da priču priča netko tko vas jako dobro poznaje i želi vas nasmijati na prvu.
Jezik, iako danas zvuči starinski (au, tko još kaže “markiz od Carabasa”?), ima tu kvalitetu da svakog čitatelja uvuče u atmosferu stare Francuske. U tekstu nema kompliciranih izraza ni zamršenih metafora. Umjesto toga, sve pršti od slikovitih, jasnih slika: mačak nosi čizme, lukavo smišlja trikove, gospodar se snebiva pod kraljevim pogledom. Slike su jasne, svijet teksta gotovo da miriše na svježi kruh s mlinarevog stola.
Zanimljivo, Perraultovu ironiju vjerojatno će prije uhvatiti odrasli, jer komentari poput onog kada mačak “prestane loviti miševe i počne živjeti kao gospon” nisu tu tek za djecu, već i za roditelje. A svi znamo kako je to — kad pišeš bajku, moraš paziti na dva reda slušatelja na kauču: mališani traže avanturu, a stariji vole kad se, između redova, znalački namigne.
S vremena na vrijeme, jezik se pretvara u gotovo kazališnu igru—dijalozi su brzi, rečenice kratke, humor skače iz svakog kuta stranice. Likovi ne koriste velike riječi, ali svaka njihova gesta, mimika ili dosjetka gradi taj osjećaj da je priča stara, ali nikad dosadna. Prisjetite se samo koliko ste puta poželjeli imati tako smjelog, pričljivog mačka kraj sebe kad bi trebalo riješiti neku svakodnevnu zavrzlamu… Ili ste možda čak probali imitirati njegov gard?
A najbolji dio? Sve zvuči kao da je izrečeno naglas—jednostavno, baš kao što bake pričaju priče unucima dok vatra pucketa. Zato “Mačak” tako lako klizi kroz generacije, ne zapinje ni na jednoj.
Osobno mišljenje i dojmovi o djelu
Iskreno — nemoguće je pročitati “Mačka u čizmama” i ne nasmijati se barem jednom, čak i ako ste onaj ozbiljni književni kritičar koji nikada ne gubi hladnokrvnost (u teoriji). Ovdje, u Perraultovu svijetu, lukavi mačak skače po stranicama kao neka davna verzija Jamesa Bonda — samo umjesto Aston Martina, ima čizme. A jeste li primijetili kako genijalnost i lagana ironija iskaču iz svake druge rečenice? Kao student koji se hvata još jedne pauze od učenja za kolokvij, nemoguće je ne poželjeti imati takvog mačka pokraj sebe — tko ne bi volio prevariti sudbinu uz mačji šarm?
Osnovni dojam? Ova bajka može proći istovremeno kao dobra satira i zabava za cijelu obitelj. “Naivni mladić”, “vječno sumnjičav kralj” i mačak koji uvijek ima rješenje, podsjećaju na one svakodnevne priče iz kvarta — uvijek se nađe netko snalažljiv s dobrim dosjetkama, dok ostatak ekipe vječito kasni na bus ili gubi ključeve (tko nije bar jednom?).
Zanimljivo je kako Perrault ne tumači bogatstvo kao cilj sam po sebi. Pravi jackpot tu je pamet i domišljatost, nešto što bi svaki student ili roditelj s fiksnim budžetom cijenio. Mačak nije superheroj, ali jest majstor prilagodbe. Nema magičnih štapića — ima logiku, brze poteze i onu legendarnu vještinu snalaženja “u mraku”, koju svatko ponekad treba.
Nije teško zamisliti vlastite prijatelje u nekoj od uloga — možda čak i sebe, negdje između naivca i improvizatora. To daje ovoj bajci toliku svježinu i čini je vječnom, za sve koji su se ikada borili s izazovima, promašajima ili neočekivanim životnim obratima. Jer realno, svi bismo htjeli pronaći svog “mačka u čizmama” ili barem razviti njegovu sposobnost da se izvučemo i kad je “pola kraljevstva” na kocki, a vrijeme curi kao promaknut zadnji tramvaj.