Tko nije barem jednom poželio saznati što se krije iza naslova “Ljubav ili smrt”? Ova priča već godinama intrigira sve generacije jer otvara pitanja o hrabrosti, prijateljstvu i odlukama koje mogu promijeniti cijeli život.
Kratki sadržaj romana “Ljubav ili smrt” prati mladića Zorana i njegove prijatelje koji se, vođeni izazovima i ljubavnim zavrzlamama, suočavaju s neizvjesnostima odrastanja i granicama vlastite hrabrosti.
Svaka stranica vodi čitatelja kroz neočekivane situacije i emocije koje ostaju dugo u mislima. Upravo zato ova priča zaslužuje vašu punu pažnju.
Uvod u lektiru i autora
Zamislite scenu: na stolu zgužvana lektira, šalica čaja (ili kave, tko broji), prozor lagano škripi dok vjetar prebire misli po sobi—eto, baš tako počinje susret sa “Ljubav ili smrt”. Jedan od onih romana zbog kojih vam ponekad dođe da preskočite popodnevni TikTok maraton. Pa, tko je autor koji nas toliko okupira?
Autor
Zoran Pongrašić? Blizu, ali ne. Pravi majstor iza ovog naslova je Ivan Kušan—i, priznajte, njegovo ime uvijek pomalo zvoni poznato na domaćim policama knjižnica. Znate onog lika iz “Koka i duhovi”? Da, isti! Kušan je pravio šou iz obične svakodnevice, pa čak kad se radi o ljubavnim zavrzlamama dvanaestogodišnjaka. Omiljen je među nastavnicima jer uvijek nekako “pogodi djecu”. Iskreno, tko nije bar jednom poželio imati prijatelja poput Koka ili nestati iza šašavih dogodovština?
Što se zanimljivih fora tiče, Kušan se često igra jezikom. Imao je tu moć da izvuče osmijeh čak i onima kojima su lektire bankomat za zijevanje—provjerite samo Koko serijal. Ivan je rođen u Sarajevu 1933. godine (nije sprint, ali takvi se maratonci pamte), pisao je i crtane romane, uz dječji kriminalistički žanr, pa ga pamte i klinci i odrasli. Kad klinci postanu odrasli, Kušanove knjige često ostanu na policama kao dobar podsjetnik da život ne mora uvijek biti “smrtno” ozbiljan.
Žanr i književna vrsta
E sad—što je ovo zapravo? Krimić? Ljubavna priča? Malo je reći “roman za mlade”—osjeća se točno po špricanju prve simpatije u ranim pubertetskim godinama. “Ljubav ili smrt” privlači one koji su jednom ukrali cvijet iz školskog hodnika, ali i one koji su to samo željeli.
Roman pripada žanru dječje književnosti, ali nemojmo prebrzo suditi—nije to klasična limunada, ima tu trilera, malo misterija, dosta unutarnjih borbi (ima li itko tko se nije crvenio zbog pogleda simpatije?). Književna vrsta? Kratko i jasno: roman—svega taman koliko treba za uzbudljivo čitanje, ali dovoljno slojevito da se poželi neki trenutak ponovno proživjeti.
Zanimljivost: ako nekog danas uhvatite u debati zašto domaći romani uvijek “imaju neki smisao”, povucite “Ljubav ili smrt” kao joker iz rukava. Upakiran je kao avantura, a zapravo ušuljava ozbiljna pitanja—prijateljstvo, hrabrost, prvi porazi. Nije loše ni za odrasle koji su zaboravili kako to izgleda kad te simpatija pogodi točno sredinom velikog odmora.
Kratki sadržaj
Netko tko je ikad krao smokve iz susjedovog dvorišta ili skupljao hrabrost da priđe simpatiji prepoznat će se već na prvim stranicama Kušanove „Ljubav ili smrt“. Zašto? Jer Zoran i njegova ekipa istinski žive sve poznate klincevske brige — a usput, da budemo iskreni, naprave i cijeli niz gluposti koje izazivaju smijeh i stisak u trbuhu.
Uvod
Zoran je običan školarac, barem na prvi pogled. On i njegova mala ekipa — prva liga iz kvarta — žive između školskih briga i rasprava tko je kome bolji prijatelj. Sve zapravo počinje nekom vrstom dosade, tipičnom za kraj školske godine. Oni kibiciraju tko s kim sjedi u razredu, tko ima bolju ocjenu iz matematike… ali tik ispod površine kuha prava drama. Neki (ili mnogi) bore se sa svojim prvim zaljubljivanjima, što uvijek donosi zabunu i trčanje kroz mahale, pretrčavanja crvenih svjetala i sakrivanja iza drveta kad naiđe „ona prava“.
Doduše, postoji i ta vječna borba — ljubav ili smrt? Velika riječ za djecu, ali u njihovoj glavi to zvuči kao pravi ultimatum. Prvi prijateljev poljubac izazove paniku veću od pokvarenog bicikla u vožnji na Sljeme. Prijatelji, ljutnje, zezancije—ništa nije dosadno, a na kraju dana najvažnije je tko je spreman riskirati zbog bande.
Zaplet
E, kad krene ljeto, tu više nema natrag. Zoran se odluči upustiti „u nešto veliko“. Prijatelji su svatko na svojoj strani, cure su tajanstvene, a rivali čekaju iza ugla. Najžešća rasprava nije oko piva ili nogometa, nego—ljubavi. Kao da je to finale Lige prvaka, svi se natječu tko će prvi smisliti hrabru gestu ili skupiti dovoljno petlje za veliki potez.
Kušan ne štedi pernata jastuke ni tužne momente — likovi su stalno u nekim zavrzlamama. Jednog dana su ljuti do neba, drugog dana bi dali posljednji sendvič za prijateljev osmijeh. Tu su scene pobjeda, ali i neugodne situacije (svi znamo onaj osjećaj kad ti simpatija vidi poruku koju nisi trebao poslati).
Atmosfera ima šuštanje ljetnih krošnji i miris soka od bazge, ali i onu knedlu u grlu kad shvatiš da nešto što kažeš može razdvojiti društvo više nego pokvareni razglas na tulumu.
Rasplet
Pred kraj ljeta, napetost među članovima bande raste do vrhunca. Zoran neočekivano mora birati između vjernosti družini i svoje simpatije. Kao i u životu, pravi odgovori ne padaju s neba — ili iz neke stare vojne kutije koju netko pronađe u bakinom podrumu. Dječje dileme postaju ozbiljne: kako ostati iskren sebi kad te drugi povuku na svoju stranu?
Nekoliko hrabrih odluka razveže stare čvorove i stvori nove priče za prepričavanje. Likovi se, više nego ikad prije, stavljaju u tuđe tenisice ili starkama nestaju na biciklu niz ulicu, znajući da će rujan donijeti više od samo novih školskih udžbenika. Okus ljeta još im visi na jeziku, ali i spoznaja da je pravo prijateljstvo puno veća stvar od ponosa ili trenutne tuge.
Kraj
Kraj „Ljubav ili smrt“ nije onaj iz crtića gdje svi žive sretno do kraja života. Kušan pusti svoje junake da sami shvate što im je važno. Neki prijatelji se mire, neki još nose ožiljke, a neki prvi put priznaju da nije sramota biti zaljubljen ili tužan.
Knjiga ostavlja miris na ljetnoj prašini i osjećaj da su najveće avanture one koje ne stanu u dnevnik. Nema velikih vatrometa ni patetike. Ostaje samo osmijeh — i tihi dogovor među čitateljima: „Da, i meni se ovo stvarno dogodilo.“
A tko kaže da je djetinjstvo dosadno, neka se samo vrati na prvu stranicu.
Mjesto i vrijeme radnje
Ajmo odmah skinuti rukavice—”Ljubav ili smrt” diše punim plućima tamo gdje klinci redovno lome koljena na školskom igralištu, a mozgovi pregrijavaju od maštanja čim zvono označi kraj sata. Radnja ovog romana, baš kao ljetna oluja iz vedra neba, pokreće se usred običnog hrvatskog grada koji bi mogao biti bilo koja napaćena metropola s asfalta između Zagreba, Rijeke ili manjeg grada gdje svi znaju sve… ili tako barem misle.
A vrijeme? E, tu stvari postaju zbilja živahne. Zoran i ekipa kliznu ravno u srce ljeta—onog neodoljivog dijela godine kad nastava polako pada u zaborav, a vruće ulice mirišu po prašini, sladoledima i nespretnim prvim simpatijama. Ako ti je srpanj još uvijek sinonim za školske ferije i bezbrižno cipelarenje po makadamu, pogodio si atmosferu romana. Nema računala, mobitela ni TikToka, samo zvuk biciklističkih zvonaca i prastare šale na klupi pokraj zidića.
Zamislite popodnevni zrak, ljepljiv od žarkog sunca, dok se sjenke povlače ispod oraha—tamo klinci kuju planove, vode tihe bitke oko odanosti i, naravno, testiraju granice hrabrosti. Posebnih znamenitosti nema, ali svaki kutak grada ima karakter. Onaj prašnjavi rukometni teren postaje pravo bojište, a lokalni kiosk nepresušni izvor sladoleda i glasina.
Radnja se praktički kotrlja u stvarnom vremenu—dani su dugi, prepuni malih drama, a večeri šaptom ukradu tajne koje, priznat će i najgrlatiji član ekipe, nitko ne bi trebao ispričati roditeljima. Osjeća se onaj opipljivi miris asfalta nakon ljetne kiše i svaka uličica postaje pozornica, bilo da se trči za loptom ili prvim romantičnim snovima.
Naravno, kad odrasli skrenu pogled, život mladih postaje još zabavniji… Jer, što je ljeto bez malo tajanstvenosti i čekanja da sunce opet izviri iznad krovova?
Tema i ideja djela
Nema šuplje filozofije—Ljubav ili smrt odmah udara u žicu svakodnevnih borbi klinaca, pogotovo kad shvatiš koliko te neke stvari prate cijeli život. Glavna tema? Prijateljstvo koje stalno skače između povjerenja i laži… odanosti i sitnih izdajica. Zoran i njegova ekipa pokušavaju ostati složni (ma znaš kako to ide, svaki ima svoj đir) dok se oko njih smjenjuju prve simpatije—one neugodne tišine kad ne znaš gdje gledaš, ni kud bi s rukama. Naravno, nikad ne manjka male doze ljubavne frustracije… Ljeto donese dramu kojoj nema kraja.
Ideja djela možda te iznenadi jer nije samo da se netko zaljubi ili posvađa oko loptanja. Kušan zapravo pogađa ono što mnogi radije zakopaju ispod tepiha: kad prestaje igra i kad počinje stvarni život. Kroz svaku raspravu, šalu ili ranojutarnju prepirku, knjiga ispituje gdje se povlači crta između odrastanja i gubitka nevinosti. Znaš onaj osjećaj kad prvi put skužiš da ti mali trikovi i nepromišljene riječi mogu nekoga stvarno povrijediti? Upravo to. Roman bez velikih riječi pokazuje kako se ljetni dani pretvaraju u male životne lekcije—tko je stvarno uz tebe kad stvari zahuktaju, tko se makne kad padne mrak.
Ako pitaš bilo kojeg klinca što ih najviše muči, reći će ti—prijatelji, simpatije i osjećaj da nisi sam. Upravo te teme Kušan ne da ti da zaobiđeš. Ljubav ili smrt je, kad skineš sve slojeve, priča o tome kako svatko od nas nosi svoje male borbe pod sunčevom prašinom i odražava ono vječno pitanje: je li važnija lojalnost ekipi ili iskrena emocija prema nekome? Čitatelj, htio ili ne, stane i zapita se što bi učinio drukčije da je još jednom u Zoranovoj koži, negdje između ljubavi i smrti… ili barem kraja školskih praznika.
Iskreno—romani s temama ovako “blizu kože” su rijetki. Zbog toga ovaj naslov, i bez previše pompe, upada pod kožu svima koji su ikad išli ulicom nadajući se da ih netko ipak razumije.
Analiza likova
Znaš onaj osjećaj kad čitaš roman i pola vremena imaš osjećaj da si već sve to negdje proživio? „Ljubav ili smrt“ pun je takvih momenata, ali sve kreće od likova koji su, iskreno, mogli biti tvoji susjedi ili legende iz razreda.
Glavni likovi
Ma Zoran je, recimo to ovako, onaj dečko kojeg bi svaki roditelj poželio… ali i koji zadaje ozbiljne glavobolje učiteljima. Njegova svakodnevica uključuje zaljubljivanje (ah, tko nije…), natezanje s ekipom i ponekad onaj glupi osjećaj da sve izlazi iz kontrole kad najmanje treba. Fizički se ne izdvaja iz mase — ni crnački zgodan ni potpuno „nevidljiv“, taman dovoljno običan da svatko može sebe prepoznati u njegovim tenisicama. Mentalno ni on nije superherojski stabilan. Sumnja u sebe kad dođe do ljubavi i dok pokušava shvatiti gdje mu je mjesto u muškom svijetu. Nije mu strano ni sukobljavanje s osjećajem krivnje, a ni onaj dječji strah pred ozbiljnim izborima.
Pa onda Hrvoje – uvijek spreman zakuhati nešto, ali i povući se kad voda dođe do grla. Nije klasični „prijatelj za sva vremena“, nego realan klinac koji zna kad treba spasiti vlastitu kožu. Trudi se biti duhovit (što ponekad ispadne cringe), ali ga zato svi vole jer je uvijek prvi u redu za neku glupost.
A Marija? Ah, Marija… Taj tihi pogledi, pažljive geste, ali svaki njen osmijeh izaziva lančanu reakciju među dečkima. Nije tip likova iz sapunica; jednostavna je, ali pametna — zna što hoće, a još više zna što neće.
Sporedni likovi
Sad dolazimo do onih bez kojih bi cijeli roman bio kao pizza bez sira. Recimo, Ujko Zvonko – rođak što se pojavi jednom u nekoliko poglavlja, uvijek s pričom koja graniči s mitomanijom. Doslovno kao onaj tipični stric kojeg viđaš samo nedjeljom, ali čije anegdote ostaju upisane duboko u sjećanju.
Lana i Sanja, prijateljice iz susjedstva, donose onu prijeko potrebnu ravnotežu. Ne glume filmske dive, ali su uvijek prvi red do najnovijih tračeva i nikad im ne promakne tko je kome „sumnjivo“ simpatija. Svaka njihova rečenica ima potencijal preokrenuti odnose i pokrenuti lavinu nesporazuma (ili simpatičnih pomirenja u parku).
U školi nije lako iščitati tko je kome vrag, pa tako i nastavnik Srećko ima svog udjela u kaosu—stalno pokušava djelovati strože nego što zapravo jest, ali nitko ga ne shvaća ozbiljno kad mu zadrhti glas.
I da ne zaboravimo, likovi iz sjene poput frustriranih roditelja, prolaznih simpatija, ili onih humorističnih „staraca s klupe“. Oni oživljavaju svijet oko Zorana, bude osmijeh, ali ponekad i one sitne nervoze koje svi pamte iz djetinjstva.
Odnosi između likova
E sad, među ovima nema dosade—odnosi u „Ljubav ili smrt“ često podsjećaju na užarenu ljetnu pješčanu plažu: sve škripi, stalno se nešto mijenja, a ni ti sam ne znaš gdje ćeš stati bosim nogama.
Zoran i Hrvoje? Vječiti partneri, ali uvijek na rubu prekida kad ljubavne igre postanu previše ozbiljne. Ponekad djeluju kao dva voza koja idu paralelnim tračnicama, ali kad stigne ta jedna „fatalna“ poruka od Marije, svi mostovi se zatresu, pa kreću optuživanja — „ti si mi ukrao curu“, „ajde više ne seri“ i slični biseri.
Među djevojkama? Stanje je kompleksnije no što itko priznaje. Lana i Sanja prikupljaju informacije brzinom internetskog memea — čim nešto doznaju o Zoranu ili Hrvoju, odmah kreće analiza, šaptanja i zakulisne igre. Nije to ništa zlobno, više onako… školski sport.
Roditelji uglavnom rade u pozadini. Rijetko ulaze u direktne sukobe, ali svaka njihova odluka (tipa zabrana izlaska ili oni nenadani razgovori „o životu i ljubavi“) odjekuje među klinicima kao startni pištolj na utrci.
Stil i jezik djela
Ah, Ivan Kušan i njegov jezik — možeš ga osjetiti između redaka, kao kad ljeto prelomi tišinu nekog malog grada. Nema tu nabacanih teških riječi ni enciklopedijskih izraza. Kušan piše kao što djeca govore na školskom igralištu nakon ponoći: razigrano, opušteno, ponekad zapetljano kao vezice na tenisicama i u pravom trenu ozbiljno. Zoran i društvo bacaju fore, prave glupe šale i povremeno zapnu s pravopisom… a tko nije u tih četrnaest?
Jezik iz “Ljubav ili smrt” odražava tik-tak svakodnevice — dijalozi pršte od žargona, nestašluka, i one tipične neočekivane iskrenosti. Netko gnjavi, drugi rola oči, treći glumi frajera pred curama. Fora je što roman ne zvuči kao da ga je napisao odrasli s kravatom, nego neko tko je slušao razgovore pred dućanom. Provali slične onima koje se danas prepričavaju na TikToku. Netko je mogao pomisliti da je Kušan proguglao najpopularnije psovke iz ‘80-ih — ali nije, on je to živio.
Stil je brzi vlak, ali nikad ne zaboravi što nosi u vagonima: humor, tugu pod površinom, ali i onu klinačku nadu da sljedeći dan donosi novu priliku. Pripovjedač skače s teme na temu, blokira sjećanja, zaliječi ih nekom forom, pa opet skoči u dramu. Vidi se i utjecaj tadašnjih stripova ili crtanih — sve se odvija kao sekvence s nekoliko kadrova, naglo i slikovito.
Nema vještačkih obrata — svaki jezikov zarez i dijalog zvuči kao nešto što si mogao čuti na tramvajskoj stanici ili zidiću ispred škole. Čak ni ozbiljni trenuci nisu sterilni, ima tu ruganja samom sebi, sumnji, kolebanja, ali i spontanosti. Idući put kad se uzme roman u ruke, vrijedi obratiti pažnju: pronaći će se natruha svog djetinjstva izgubljena negdje između rečenica, kao sličica iz albuma koja uvijek nedostaje.
Drugim riječima — iako je pisan prije nekoliko desetljeća, jezik Kušanove priče prokleto je živ. Djeca ostaju djeca, žargon ostaje žargon, a tjeskoba prvih poraza ne stari. Tekst se ne trudi biti “velika književnost”, samo dobar prijatelj kojeg poželiš ponovo susresti kad ti ponestane riječi za ono što osjećaš.
Osobno mišljenje i dojmovi o djelu
E sad, Kušanov “Ljubav ili smrt” stvarno je nešto posebno—bez da tu bilo tko širi preveliku patetiku. Zoran i ekipa, koliko su zabavni, toliko su i nevjerojatno autentični tipovi iz susjedstva. Čitatelj se može lako sjetiti svojih pokušaja da ispadne frajer pred simpatijom, ili one napete minute kad cijelo društvo čeka tko će prvi puknuti s nekom glupom forom. Jer, budimo realni—svi smo jednom bili Zoran (ili barem netko iz te njegove šarolike bande).
Odmah na prvu, što kod ove knjige iskače kao vrući burek iz pećnice, je jezik—štosni, prirodan, totalno “na ti” s klincima. Dijalozi “grizu” i zvuče kao da ih je ispisala ekipa iz stvarnog dvorišta, ne netko uvezan u debeloj dekici pokraj pisaće mašine. Suradnja s prijateljima? Lagano eksplozivna, kao partija nogometa na parkingu ispred zgrade, gdje nitko ne zna tko je pobijedio, ali su svi usput prošli s ogrebotinama i pričama za kasnije.
Vjerojatno, svaki čitatelj koji se ikad osjećao kao outsider u svom razredu uhvati barem malu dozu nostalgije uz Zoranove muke i pobjede. Nema ovdje velikih riječi o hrabrosti i ljubavi—sve je obučeno u fine svakodnevne situacije. Primjer: nema heroja koji spašava svijet, ali ima trenutaka kad obični klinac pokupi svu hrabrost za priznati da mu se sviđa susjeda iz trećeg B. I to je zapravo najveći triler na svijetu. (Tko treba Batmana, kad imaš pubertet i bicikl?!)
Zvuči li sve ovo kao knjiga koja je napisana isključivo za djecu? Apsolutno ne. Često se na stol izvuče i poneki roditeljski “aha!” trenutak—oni stariji vjerojatno će se uhvatiti kako čitaju u dahu, tražeći skrivena sjećanja i bivše prve simpatije. Roman nosi baš taj miris ljetne prašine i bajke iz dvorišta, gdje su svi problemi najgori ikad, a istovremeno potpuno rješivi uz dobar plan i nešto sreće.
Za kraj? Najveća snaga djela leži u tome što te ne tjera na lekciju, nego te vozi kroz toplo-ljepljive trenutke odrastanja—čak i kad se kraj zatvori, slika onih ulica i trač partija negdje ostane, spremna za ponovno otvaranje, možda već sljedeće ljeto.